Baner - Povijest Sezona PovijestVijesti | VeslačiTreneriKrug slaveDom Gusara  
Gusar.com
  1914 - 1932  | 1932 - 1941 | 1941 - 1945 | 1945 - 1952 | 1952 - 1965 | 1965 - 1973 | 1973 - 1981 | 1981 - 1989 | 1989 - . . . .

 

 

OD OSLOBOĐENJA DO ZLATNE MEDALJE NA OLIMPIJADI 1952.

 

Krajem 1944., odmah nakon oslobođenja Splita, počela je obnova veslačkog sporta u našem gradu. Inicijativni odbor na čelu sa Elkom Mrduljašem obuhvatio je združene veslače, stručnjake i rukovodioce bivšeg HVK i bivšeg J.P.S.K. "Gusar": dr. Kruna Cambia, dr. Dalibora Parača, Jakova Gattina, Žarka Dobrića, Davora Jelasku, dr. Petra Vitezicu, Luku Marasovića. Osnivačka skupština, kojoj je prisustvovalo članstvo jednog i drugog splitskog veslačkog društva, zaključila je da se osnuje H.V.K. "Gusar". Za predsjednika ovog prvog poslijeratnog sjedinjenog veslačkog kluba izabran je Elko Mrduljaš, a za tajnika Dalibor Parač.

Upravni odbor našao se pred složenim problemom obnove veslačkih materijalnih sredstava, koje je okupator strahovito razorio, i pred ponovnim oživljavanjem sportske aktivnosti.

U to vrijeme sve je nedostajalo. Tehničkih sredstava nije bilo, brodovi ošteceni, a jedini preostali dom splitskih veslača u gradskoj luci bio je teško ruiniran ratnim razaranjem i pustošenjem okupatora. No ubrzo zahvaljujući agilnosti Upravnog odbora dom je rekonstruiran i obnovljen, a veslači su sami velikom ljubavlju i požrtvovnošcu osposobili nekoliko školskih i takmičarskih čamaca. I već 11.II 1945., dok su jedinice narodno oslobodilačke vojske još vodile posljednje bitke za oslobođenje Jugoslavije, splitski veslački klub je prvi na Jadranu otvorio sportsku sezonu. Upravni odbor sastavljen od skoro samih bivših veslača prvi je izišao na vodu sa osmercem
"T I T O".

 

 

Dne 11.II 1945., dok su jedinice narodno-oslobodilačke vojske još vodile posljednje bitke za oslobođenje Jugoslavije, splitski HVK ,,Gusar" je prvi na Jadranu otvorio sportsku sezonu. Upravni odbor sastavljen od skoro samih bivših veslača prvi je izišao na vodu s osmercem "Tito".

 

 

Na Prvomajskim regatama HVK "Gusar", koje su održane u oslobođenom Splitu 1945.. nastupao je veliki broj mladih veslača i veslačica.

 

 


                                                                                        Gigovi veslačica u finišu.

1945. - U Splitu je održana prvomajska regata, a velik broj omladinaca i omladinki prvi put je nastupilo veslajući na kratkoj stazi uz samu obalu.

U kolovozu 1945. u oslobođenom Zagrebu, prigodom Prvog fiskulturnog sleta, održano je na Savi veslačko prvenstvo Federalne Hrvatske. Veslači splitskog HVK "Gusar" su premoćno pobijedili u osmercu, četvercu sa i četvercu bez kormilara. Prvaci za 1945. bili su - u seniorskom osmercu: Branko Novak, Ante Jakaša, Pere Ozretić, Jere Bego, Igor Zuppa, Zdeslav Brajković, Rade Sunara, Slavko Alujević i kormilar Tomislav Petretić. U četvercu sa pobijedili su: B. Novak, J. Bego, R. Sunara i A. Jakaša, a u četvercu bez kormilara pobjednici su bili: P. Ozretić, S. Alujević. I. Zuppa, M. Alujević. Na ovom prvenstvu prvi put su nastupili i novi veslači i veslačice, te pokazali snagu splitskog veslačkog sporta i vrlo lijepu tehničku izrađenost zaveslaja.

U rujnu 1945., odnosno 28.IX, "Gusar" je prerastao u fiskulturno društvo "Gusar", koje je imalo za cilj da razvije niz sekcija i sportskih disciplina i da postigne što veću masovnost.

 

Grupa splitskih veslaca na prvoj poslijeratnoj internacionalnoj
regati u Bydgoszcsu


Seniorski
cetverac bez kormilara prvak za 1945. i 1946.g.:
P. Ozretic, S. Alujevic, I. Zuppa. i M. Alujevic

1946. - Na prvom prvenstvu Jugoslavije poslije oslobodenja održanom 19.VI1I 1946. u Šibeniku, F.D. "Gusar" - Split pobjeduje u četvercu bez kormilara i osmercu. Osim toga "Gusar" je (i to prvi put u svom dugom postojanju) pobijedio i u četvercu s kormilarom za žene. U tom ženskom četvercu veslale su: Besi Borčić, Mira Šegvić, Ljiljana Matošić, Bebi Gligo, a kormilar je bio Toma Petretić.

 

Nakon pobjede u Šibeniku 1946. g.

 

1947. - U toj godini "Gusar" je postigao nekoliko pobjeda na prvomajskim regatama i prvenstvu NR Hrvatske te na juniorskom prvenstvu Jugoslavije. Punu pažnju izazvao je i ženski četverac s kormilarom koji je bio prvak NR Hrvatske. U njemu su veslale: Besi Borčić, Henda Lolić, Ljiljana Matošić i Mira Šegvić, a kormilar je bio Aco Pavasović.

 

 

"Gusarov" cetverac s kormilarom za žene prvak NR Hrvatske za 1947. (Besi Borčić, Henda Lolić, Ljiljana Matošić i Mira Šegvić)

 

 

Seniorski osmerac "Gusara" 1948. S lijeva na desno: Živko Kerić, Branko Mladinić, Duje Bonačić, Mate Trojanović, Velimir Valenta, Jerko Matošić, Krešimir Živković, Frane Miletić i kormilar Josip Brkljačić.

 

1948. — Na velikoj internacionalnoj regati koja je održana 1948. u Beogradu ,,Gusar" je pobijedio u četvercu bez kormilara u sastavu: P. Ozretić, I. Lipanović, M. Mojtić i M. Alujević. Ovaj četverac zastupao je iste godine Jugoslaviju na olimpijskim igrama.

U ovoj godini, a isto tako i u godinama poslije toga u "Gusaru" je došao do izražaja velik broj mladih veslaca, a naročito veslača podmlatka, juniora i onih koji prvi put nastupaju na regatama, te je zabilježen veći broj pobjeda na prvenstvu Jadrana, na prvenstvu Hrvatske i na drugim raznim takmičenjima.

Poslije oslobođenja već 1946. i 1947. pa sve do kraja 1955. u "Gusaru" je postojala i trenerska škola najmlađih veslača "tića". Ovu masovnu školu svakodnevno su pohađale grupe dječaka od 12 do 15 godina, te je, prema jednom računanju, kroz nju prošlo oko 1.000 najmlađih.

To su bili veslači: Mile Alujević, Zdeslav Brajković, Mate Mojtić, Dane Krnčević, Igor Zuppa i drugi. Samo par mjeseci nakon osnivanja ovog novog kluba nastupili su na prvenstvu Hrvatske u Rijeci (ali van konkurencije), a od 1950. već nastupaju na raznim takmičenjima i postižu niz uspjeha.

Od njih su kasnije neki postali jadranski i državni prvaci, a neki i proslavljeni olimpijci.

1949. - Tokom 1949. svi klubovi u Splitu ulaze u sastav F.D. "Hajduk", te F.D. "Gusar" dolazi u sastav "Hajduka" kao njegova veslačka sekcija.

Na državnom prvenstvu 31 .VII održanom na Bledskom jezeru "Gusar" (kao veslačka sekcija "Hajduka") pobjeduje u seniorskom dvojcu bez kormilara. U dvojcu bez veslali su Jere Ozretić i Vanja Treursić.

Iste godine u Rijeci na prvenstvu NR Hrvatske mladi veslači splitskog ,,Gusara" gimnazijalci Petar Šegvić, Mate Trojanović, Velimir Valenta i Duje Bonačić pobijedili su i juniore i renomirane seniore i stekli titulu prvaka NR Hrvatske za 1949. u četvercu bez kormilara.

Tijekom ove godine, odnosno u travnju 1949., jedna grupa veslača "Gusara" se odvaja i formira novo splitsko veslačko društvo V.K. "Mornar".

 

1950. — Na državnom prvenstvu održanom na Bledu 3.VIII 1950. "Gusar" je pobijedio u četvercu bez kormilara i osmercu. Pobjednici u osmercu bili su: Joško Jurić, Velimir Valenta, Ivica Bočina, Ante Vrdoljak, Duje Bonačić, Paško Fabjanac, Ivo Lipanović, Vanja Treursić i kormilar Miličić, a u četvercu bez pobijedili su: Bonačić, Valenta, Trojanović i Šegvić. Par dana kasnije u dvomeču s Austrijom "Gusarov" četverac bez pobijedio je s velikom prednošću.

1950. četverac bez kormilara splitskog "Gusara" nastupio je na Evropskom šampionatu u Milanu. Na ovom prvenstvu u finalnoj borbi prvi put je zapažena velika vrijednost ekipe četverca bez kormilara. U trci je sudjelovalo šest čamaca i prva tri četverca došla su u razlici od 60 centimetara kako je to kasnije pokazala ciljna fotografija. Prva je bila Italija, druga Jugoslavija, a treća Norveška. No ova trka je bila poništena, a "Gusarov" čamac diskvalificiran s neuvjerljivom motivacijom da je prešao u tuđu stazu.

 


Seniorski osmerac ,,Gusara" prvak Jugoslavije za 1950: Joško Jurić, Duje Bonačić, Velimir Valenta, Paško Fabjanac, Ivica Bočina, Ivo Lipanović, Ante Vrdoljak, Vanja Treursić i kormilar Stjepan Miličić.

 

Reprezentacija Jugoslavije na šampionatu Evrope u Milanu l950. (veslači ,,Gusara" i "Crvene zvezde").
 

1951. - Na državnom prvenstvu 5. VIII na Bledu "Gusar" osvaja prvenstvo FNRJ u četvercu bez i četvercu s kormilarom. U četvercu bez veslali su: Bonačić, Valenta, Trojanović i Šegvić. U četvercu s kormilarom pobjedu su postigli: Ivica Bočina, Ivo Lipanović, Ante Vrdoljak i Vanja Treursić, a kormilar je bio Stipe Miličić.

Sedmicu dana poslije toga "Gusarov" četverac bez nastupio je na prestižnoj Henley Royall Regatta kod Londona i stigao na cilj drugi, a na evropskom prvenstvu u Maconu u Francuskoj "Gusar" je učestvovao s četvercem bez i četvercom s kormilarom, ali bez značajnih rezultata.   

1952. - Na državnom prvenstvu 3.VII 1952. u Mariboru splitski "Gusar" pobjeduje u četvercu bez i ova ekipa zastupa Jugoslaviju na Olimpijskim igrama u Helsinkiju.

POBJEDNICI NA XV OLIMPIJADI

 

XV olimpijske igre održane u glavnom gradu Finske Helsinkiju donjele su Jugoslaviji najveći dosadašnji sportski trofej — Zlatnu Olimpijsku medalju, prvu u historiji našeg veslanja, koju su "Gusarovi" momci primili iz ruku predsjednika Međunarodnog Olimpijskog komiteta Sigfrida Edstroma.

Pored osvojene medalje naš četverac bez u sastavu: Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović i Petar Šegvić pobrao je još i rijetko priznanje kao jedna od najboljih veslačkih ekipa koje su veslale na XV olimpijskim igrama.

O ovoj velikoj, nezaboravnoj trci, največoj dosadašnjoj pobjedi splitskih i jugoslavenskih veslača, olimpijac prof. Duje Bonačić je zapisao slijedeće: "Započele su trke za olimpijske medalje. U našoj disciplini četvercu bez kormilara bilo je 18 momčadi raznih zemalja sa svih kontinenata.

Prvog dana su nam bili protivnici četverci Poljske, Finske, Danske i New Zelanda. Iz trke smo izašli kao pobjednici s najbolje postignutim rezultatom između svih grupa. Slijedećeg dana u polufinalu sreli smo se sa dva pobjednika iz ostalih grupa. Dočekali smo ovu trku spremni, iako je bilo pojedinih prijedloga da se ne upuštamo u borbu s jakim protivnicima i da sačekamo više sreće u ždrijebu za ponavljanje trke.

 

 

XV olimpijske igre, održane u Helsinkiju 1952.g., donijele su Jugoslaviji najveći dotadašnji sportski trofej - ZLATNU OLIMPIJSKU MEDALJU. Medalju je osvojio "Gusarov" četverac bez kormilara u sastavu: Petar Šegvić, Mate Trojanović, Velimir Valenta i Duje Bonačić.

                         

 

 

 

Par minuta nakon pobjede i osvajanja zlatne olimpijske medalje na XV olimpijskim igrama 3. VIII 1952. u Helsinkiju. Veslačka takmičenja održana su u zaljevu Meillahti kod Helsinkija

 

Srećom nismo se slagali s tim mišljenjem i ušli smo u ovu regatu sa željom da dođemo prvi i da odmah osiguramo nastup u finalu. Pobijedili smo i prošli kroz cilj s dva čamca prednosti.

Dan finala 23.VII 1952. dočekali smo potpuno mirni i staloženi. Vrijeme nije bilo naročito pogodno, ali smo računali ,,kako nama, tako i drugima". Bio je jak protu vjetar i zaljev Meilahti, na kojem se održavala veslačka olimpijada, prilično valovit. Otišli smo na start u trenerkama, bilo je hladno.

Uslijedio je start i započela velika trka. Impresionirani odgovornošću i veličinom trke startali smo jače nego normalno, vozili smo s preko 38 zaveslaja u minuti, iako je protuvjetar tražio lakši tempo. Nakon 200 metara odmakli su nam Finci, Francuzi i Englezi, a za nama su ostali samo Poljaci. Finci, koji su vodili za puna dva čamca prednosti, imali su preko 44 zaveslaja u minuti, a Francuzi koji su ih slijedili oko 42. Dakle na njih je veličina trke djelovala još jače, pa su pošli u prebrzom tempu. Ocijenili smo da bi bilo najbolje ako predemo na naš normalni ritam, na kojeg smo bili navikli i mi smo snizili broj zaveslaja na naših standardnih 35 do 36 zaveslaja u minuti.

Nakon 500 metara ustanovili smo da nam više nitko ne odmiće, a još uvijek su svi vozili brzim ritmom i tempom. Na 800 metara polako smo se počeli približavati vodećima, a na 1.000 metara bili smo svi ponovno poravnati kao na startu, s tom razlikom što smo dionicu od 1.000 do 1.200 metara, dionicu krize, dočekali kao i obično, a naši protivnici nenormalno, radi prebrzog tempa u prvom dijelu staze. Tu smo se sjetili riječi i uputa našeg trenera i svih trka u kojima smo izvlačili tanji kraj kad su nas rutiniranije momčadi u sličnim situacijama pobjeđivale. U kritičnih 200 metara izbili smo na čelo za jednu i po dužinu čamca. Situacija je bila potpuno u našim rukama, vozili smo i dalje u našem normalnom ritmu i na 1.500 metara potpuno mirno sačekali prvi pokušaj Francuza da nas ugroze. 1.500 metara bilo je prerano za finiš, nastavili smo istim tempom i dozvolili Francuzima da nam se približe.

Bili smo već na 1.700 metara, a Francuzi su bili za svega tri četvrtine čamca iza nas. Očekivali smo njihov napad i ovaj je uslijedio na 250 metara pred ciljem. U istom času smo parirali ovaj drugi pokušaj i prešli u snažni finiš. Hrvanje između nas i Francuza trajalo je svega nekoliko zaveslaja, a kad su oni uvidjeli da nas ne mogu stići prestala je prava borba, mi smo nastavili nesmanjenom snagom do cilja, a oni su sve više zaostajali. Prešli smo liniju koja označava cilj za čitavih 50 metara i tek onda stali.

Pohitali smo zatim pod sudačku tribinu da tamo dočekamo službeno proglašenje pobjednika, čestitke, predaju medalja i našu jugoslavensku himnu. Gledali smo našu zastavu kako se diže na pobjednički jarbol, a u glavi nam se rojilo nebrojeno misli. Mislili smo odjednom na sve žrtve koje smo podnijeli da bismo došli do ove pobjede, na našeg trenera koji je ostao kod kuće, na roditelje i sve one koji su nam pomogli da uspijemo, na odjek ove pobjede u zemlji, komentare i na povratak.

Ostali smo u Helsinkiju još 15 dana do zatvaranja olimpijskih igara i uživali u borbama. Vidjeli smo pobjednike i pobijeđene i u potpunosti osjetili duh olimpijskih igara, što nam je bila najljepša nagrada. Upoznali smo Helsinki, grad koji nikad nećemo zaboraviti, jer smo u njemu doživjeli najveće sportske radosti. Vratili smo se kući i s uzbuđenjem dočekali susrete s najdražima, koji su nam priredili krasan doček na Rijeci, Zagrebu i konačno smo se vratili u Split, koji nam je priredio doček kakav se ne pamti".

Svečani trenutak čestitanja i predaje olimpijskih medalja. Predsjednik Medunarodnog Olimpijskog
komiteta Sigfrid Edstrom čestita pobjedu i predaje splitskim veslačima zlatne olimpijske medalje.

 

 

 

Na povratku u domovinu

         
O ovom uspjehu briljantnih "Gusarovih" veslača sve novine svijeta donosile su bezbrojne članke, komentare, izvještaje i fotografije. O pobjedi mladih splitskih veslača na olimpijadi u Helsinkiju zagrebački "Vjesnik" u broju od 25. srpnja 1952. piše:

XV olimpijske igre
NAS ČETVERAC POBJEDNIK
Sjajan uspjeh veslača u Helsinkiju

Helsinki, 23. srpnja (napis dopisnika Hrvoja Macanovića) - Danas poslije podne u Helsinkiju jugoslavenski sportaši osvojili su prvu zlatnu medalju na olimpijskim igrama. Veslači Bonačić, Valenta, Trojanović i Šegvić, članovi veslačkog kluba "Gusar" iz Splita, osvojili su u trci četverca bez kormilara prvu zlatnu medalju i time postigli najveći uspjeh na ovim olimpijskim igrama. Rezultati trke četverca bez kormilara: Jugoslavija 7,16,0; Francuska 7,18,9; Finska 7,23,3; Velika Britanija 7,25,2 i Poljska 7,28.. 

Zatim nastavlja . . .
Na Meillahtu nekoliko desetaka kilometara izvan Helsinkija, na pobjedničkom olimpijskom jarbolu prvi put smo vidjeli jugoslavensku zastavu. Dok je glazba intonirala jugoslavensku himnu nekoliko tisuća ljudi na tribinama je u stoječem stavu slušalo te zvuke, a mi smo bili ponosni i presretni. Kako je mala nagrada ono rukovanje, zagrijali i poljupci kojima smo nagradili naše mlade pobjednike. Bili smo svi svjesni koliko su mnogo učinili i htjeli smo im na sve moguće načine pokazati koliko nas njihov uspjeh raduje.

Na startu se nalazilo pet čamaca: četverci Finske, Francuske, Poljske, Engleske i Jugoslavije. Kad se krenulo poveo je čamac Finske uporno praćen francuskim veslačima, a za kojih pola dužine čamca za njima su bili Englezi. Jugoslaveni i Poljaci borili su se u tom času na četvrtoj i petoj poziciji.

No postepeno iz etape u etapu situacija se mijenjala i na 1.500 metara, javljao je spiker, u vodstvu se nalaze veslači Jugoslavije.

Gotovo istodobno ugledali smo u daljini obrise čamaca, koji su se naglo približavali cilju. Radost i strepnja obuzeli su nas u isti mah. Gledali smo prema čamcima koji nam se približuju. Da, raspoznajemo naše momke u plavim majicama. Oni još uvijek voze na čelu skupine.

Snažni sigurni zaveslaji naših momaka u ovom času obečavaju mnogo. Čamac klizi po površini i uzaludni su grčeviti napori Francuza i Finaca, koji im se žele približiti. Još je kojih 200—300 m do cilja, a naši veslači nalaze se još uvijek ispred Francuza. Ovog puta gotovo za čitavu dužinu čamca.

"Jugoslavija, naprijed, Jugoslaveni!" taj poklik, iako ne mnogih ali veoma snažnih grla, ovog puta je sigurno dopro i do naših mladića u čamcu. Oni prolaze kroz cilj. Naglo se smiruju vesla. Poustajali su u čamcu, grle se, ljube.
Prvo mjesto. Olimpijska medalja. Zlatna olimpijska medalja. Uspjeh kakvog nismo imali na olimpijadi od 1928.

Bezgranična radost i veslača i nas Jugoslavena, koji smo ovoj značajnoj pobjedi prisustvovali, ostat će mi zauvijek u sjećanju.

Predstavljamo vam pobjednikae: to su četvorica plečatih, snažnih Splićana. Sva četvorica studenti. Štroker je Duje Bonačić, rođen 1929. u Splitu, student filozofije. Veslač br. 2 Velimir Valenta, rođen 1929. također u Splitu, student je tehnike. Treći veslač Mate Trojanović, rođen 1930. u Splitu, student filozofije. Četvrti veslač Petar Šegvić, rođen 1930. u Splitu, student tehnike.

Svi oni veslaju od 1947. Prvi put su na regati nastupili 1948. i od tada neprekidno veslaju u istom čamcu. Olimpijski pobjednici članovi su splitskog "Gusara". U času pobjede svi izjavljuju da za ovaj uspjeh zahvaljuju svom odličnom treneru Davoru Jelaski, koji nažalost nije imao sreće da prisustvuje pobjedi svojih učenika. Četverac bez kormilara je po godinama naša najmlađa momčad na Olimpijadi.

Pjesma, draga splitska pjesma čuje se u hangaru. To naši momci sada, dok ovo javljamo, na taj način ispoljavaju svoju veliku, veliku radost.

A list "Borba" u broju od 24. srpnja 1952. na prvoj strani donosi:

Na olimpijskim igrama
NAŠ ČETVERAC BEZ KORMILARA
OSVOJIO ZLATNU MED
ALJU

Helsinki, 23.VII - Na jučerašnjoj finalnoj trci četveraca bez kormilara, na XV olimpijskim igrama u Helsinkiju, jugoslavenski čamac u kome su veslali Bonačić, Valenta, Trojanović i Šegvic osvojio je prvo mjesto, a time i zlatnu olimpijsku medalju. Ovo je veliki uspjeh našeg veslanja i jugoslavenskog sporta.

Na ovoj olimpijadi ovo je prva medalja koju su osvojili naši sportaši. Jučer je prvi put na pobjedničkom jarbolu zalepršala jugoslavenska zastava.

Jugoslavenska ekipa ocijenjena je poslije današnje trke od stručnjaka kao jedna od najboljih na Olimpijadi.

Na petoj stranici, koja je posvećena sportu "Borba" donosi reportažu Petra Stevčića: "Kako je naš četverac bez komilara osvojio zlatnu medalju" i daje prikaz trke i ovog briljantnog uspjeha mladih Splićana.

I svi ostali jugoslavenski listovi dali su veliki publicitet ovoj pobjedi, a o veslačima "Gusara" mnogo su pisali i javljali svi listovi i radio-stanice čitavog svijeta.